Nasmijani kritičar društvene zbilje

Karneval se u Rijeci piše velikim slovom i živi svim srcem
piše: Slavica MRKIĆ MODRIĆ

Rijeka je po mnogočemu specifičan grad, a među svim tim specifičnostima ima i „ono nešto“ što ju razlikuje od ostatka svijeta. To „nešto“ je peto godišnje doba. Dok svi žive godinu s četiri, Rijeka je, kradući ponajviše zimi, ali pomalo i proljeću, stvorila svoje i jedinstveno peto godišnje doba. Ime mu je Karneval. A karneval se u Rijeci oduvijek piše velikim slovom i živi svim srcem.

Buđenje karnevalske Rijeke
Pričati o začecima Karnevala u gradu na Rječini znači prepričavati višestoljetnu povijest tijekom koje je, neovisno ćutila se Rijeka loše, dobro ili najbolje, neovisno bila u sklopu ove ili one države, uvijek, ali baš uvijek imala to svoje peto godišnje doba. Karnevalsko doba! O maškaranoj prošlosti Rijeke neka pričaju požutjeli listovi ispisani „perom“ kroničara, a o onoj novijoj, onoj koja se počela odbrojavati točno prije trideset godina, e, o njoj vrijedi ponešto reći.

Već i maškarani vrapci u kvarnerskim krošnjama znaju da su riječku karnevalsku sadašnjost, prošetavši jedne zimske nedjelje 1982. godine glavnom gradskom šetnicom, začele tri maškarane skupine – Halubajski zvončari, Pehinarski feštari i grupa „Lako ćemo“. Ma koliko njihovo prošetavanje Korzom nekom izgledalo spontano, do njega nije došlo ni malo slučajno. Naime, spomenute tri karnevalske grupe maškarano su kročile Rijekom na poziv Turstičkog saveza Općine Rijeka, a današnje Turističke zajednice grada Rijeke, i tom su idejom svi zajedno uspjeli Rijeci vratiti u ormaru desetljećima zaboravljeno karnevalsko ruho.

Logično je da su mu u početku okretaji bili i tromiji i skromniji nego današnji, no iz godine u godinu, na maškaranoj gradskoj trasi, bilo je sve više maski i gledatelja. Prošetavanje „prve trojke“ preraslo je u dobro organiziranu manifestaciju koja traje ponekad i puna dva mjeseca tijekom kojih Rijeka maškarano živi i na kopnu i na moru i u zraku.

Ne samo riječki brend
Peto godišnje doba u Rijeci počinje 17. siječnja, na blagdan sv. Antona ili, kako bi to ovdašnji puk kazao, na Antonju. Počinje podizanjem karnevalske zastave i to uvijek u drugom dijelu grada. A od trenutka kad zastava zaleprša, maškarana kola voze po svom rasporedu, odnosno naoko kako ih volja, a u stvarnosti dobro utabanom trasom i do u tančine isplaniranim itinererom. Posebnost Riječkog karnevala je i u tome što iza naizgledne nonšalantnosti stoji itekako pomno isplaniran svaki detalj, svaka karnevalska manifestacija. Sati i sati promišljanja, dogovaranja i djelovanja. Puno truda i besanih noći.
A što sve čini Riječki karneval? Ponajprije ljudi u čijim žilama stoljećima kola „maškarana krv“ odnosno tradicija maškaranja koja se prenosi s koljena na koljeno. A potom i brojne tradicijske, kulturne, zabavne, sportske i ine manifestacije koje, ubačene u riječki maškarani lonac, daju jedinstvenu riječku „deliciju“. Daju brend!

Meštar i kraljica
Točno godinu dana nakon što je Riječki karneval ušao u obitelj zvanu FECC ili Udrugu europskih karnevalskih gradova, a u Rijeci  pokrenuta inicijativa za formiranje Udruge karnevalskih gradova Hrvatske, manifestacija začeta 1996. godine,  koja je u Rijeci 1997. godine i formirana, spektakl pod nazivom Izbor kraljice Riječkog karnevala i šesnaest godina nakon početka privlači velik broj kako kandidatkinja, tako i gledatelja. Kad maškaranom pistom prošeću djevojke i žene sklone maski i životu pod njom, čija je dob u ovom Izboru najzanemarivija stavka, pa se tako u jednom Izboru za titulu kraljice natjecala i 84 godine stara maškaronka iz Kraljevice, svima znana teta Iča, u gledateljstvu koje se broji u tisućama nastane pravi urnebes.

Tribine podivljaju jer svaka kandidatkinja ima svoju prateću karnevalsku grupu, a svaka grupa svoje fanove. Tijekom dvosatnog glazbeno– scenskog, a nadasve karnevalskog spektakla, pozornicom prodefiliraju sve specifičnosti Riječkog karnevala da bi na kraju još jedna institucija istog – meštar Riječkog karnevala - dobio pratilju s kojom će tijekom čitave godine širom svijeta prenositi i širiti dobar glas ne samo o karnevalu čiji je meštar, već i o gradu u kojem je karneval rođen i zemlji iz koje potječe. 


Suživot grada i njegova Karnevala
Istom prigodom na svjetlo dana ili, bolje rečeno, noći izađe i činjenica da Riječki karneval nikad ne bi bio to što jest da nema logističku i inu podršku gradskih vlasti. To je vidljivo iz čina primopredaje gradskih ključeva, trenutka u kojem aktualni gradonačelnik predaje ključeve grada i svu vlast Meštru karnevala. Trenutak kad se gledalište raspameti od sreće jer simbolično svima daje na znanje da su i grad i prigrad i more i kopno, svaki dio ovog kutka svijeta, pod vlašću maski. A onda, nalik Rječini, krškoj ljepotici što izvire ispod grobničkih planina, a s morem se sljubljuje upravo u Rijeci i karneval se razlije i sljubljuje sa svakom minutom života ovog kraja i onih koji ga nastanjuju. Peto godišnje doba zaživi punim plućima. Zaživi u svakom kutku gradskog središta, bilo kroz manifestaciju izbora nazvanu „NAJ maškarano, lipo i veselo“ kojom se bira najkarnevalskiji izgled grada, bilo kroz jelovnike riječkih ugostiteljskih objekata, bilo kroz masku osoblja istih, kroz karnevalski park koji se tradicionalno podiže na parkiralištu Delta... Zaživi pod karnevalskim šatorima u kojima iz večeri u večer najpoznatija imena hrvatske estrade zabavljaju puk, na kazališnim daskama, neovisno zvao se projekt Kazališni vrtuljak u danima karnevala i odvijao na sceni HNK Ivana pl. Zajca ili nekad Dani smijeha koji su „se smijali“ na daskama Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku. Zaživi u brojnim galerijama, koncertnim dvoranama, ali i na sportskim terenima, pa pod maskom maskoljupci zaigraju i mali nogomet, rukomet, organiziraju turnir u streljaštvu, streličarstvu, boćanju, kartanju, sportska nadmetanja za one na kojima karnevalska budućnost ostaje, za klince, ali i za one koji ju zdušno prenose na svoju djecu, unuke i praunuke.

Događanjem na događanje
I tako, događanjem na događanje, iz dana u dan, iz noći u noć. Nekad duže, nekad kraće, sve ovisi o tome što će reći Pepelnica, a što Vazam. Međutim, onaj riječki karnevalski finiš, što se obično mjeri s deset dana, e to je pravi maškarani pakao. Upravo ta završnica u kojoj ne spava niti val, ni kamen, a ni jedan gradski kvart, a ponajmanje stanovnici Rijeke. Sva događanja su najprije uvertira za Dječju karnevalsku povorku što ulicama grada prođe tjedan dana prije one završne, u narodu znane i kao velika, i kao Međunarodna povorka Riječkog karnevala. Ne zna se koja od ovih povorki je srcu milija, oku dojmljivija. Ona zvana Mala ili Dječja, ili ona završna. Svaka na svoj način draga i posebna.
Rijetki su oni koji mogu odoljeti "šarenim bombončićima" nanizanim u Dječjoj karnevalskoj povorci u kojoj neki jedva da znaju hodati, a neki uz alegorijska kola imaju i ona svoja što ih gura "teta iz vrtića" ili mama, pa nikakvo čudo što se i gledateljstvo te povorke iskazuje s više desetaka tisuća.

Ona završna ili Velika povorka Riječkog karnevala je tijekom posljednjih trideset godina rasla i bujala, da bi gotovo preko noći s tri karnevalske skupine 1982. godine "nabubrila" na više od 150 karnevalskih skupina. To je natjeralo organizatore, Turističku zajednicu grada Rijeke, da ograniči broj karnevalskih skupina u povorci, pa isti unazad nekoliko godina ne smije "prijeći stotku". Ono što nitko ne može, niti želi ograničiti jest broj gledatelja, a njih, ovisno o vremenskim uvjetima, nikad nema manje od 100 tisuća, dok je jedne godine broj dosegao čak i 150 tisuća.

Dan D Riječkog karnevala
Dan D Riječkog karnevala, odnosno Dan velike Međunarodne karnevalske povorke, sublimacija je svega što joj je tijekom petog godišnjeg doba prethodilo. Defile je to riječke maškarane posebnosti koja se temelji na tradiciji, ali živi danas, pametno osmišljavajući svoje karnevalsko  sutra. U svakom šavu prekrasnih kostima, jer Riječki karneval je ponajprije lijep i raskošan, u svakom vijku alegorijskih kola, u svakoj gradskoj ili prigradskoj karnevalskoj grupi, živi ta maškarana riječka posebnost koja je takva kakva jest – nama i najdraža i najljepša, a ostatku svijeta izuzetno zanimljiva.
To se zanimanje iščitava iz velikog broja ljubitelja karnevala iz zemlje i inozemstva što iz godine u godinu dolaze i sudjeluju u riječkoj karnevalskoj povorci. Iščitava se i iz velikog broja turista koji godišnje odmore u ovom kraju „štimaju“ po datumu održavanja povorke, vidi se iz popisa gostiju tradicionalnog Humanitarnog bala što ga Grad Rijeka u vrijeme karnevala priređuje u Pomorskome i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja, Riječanima znanom kao Guvernerova palača. To je bal na kojem su tijekom proteklih godina sudjelovali predsjednici država, konzuli i ini visoki državni dužnosnici sa svih kontinenata, bal na kojem su plesala cijelom svijetu znana imena iz sfere gospodarstva, zabave, sporta, kulture... Vidi se i po popunjenosti kvarnerskih hotela i hostela, po karnevalskim vlakovima i autobusima što na dan prolaska Povorke u Rijeku na jednodnevni izlet dovoze posjetitelje iz cijele regije.

Vidi se i u svakom plesnom koraku onih koji hodočaste na Maškarani maraton Radio Rijeke, uz Maškarani auto rally „Pariz – Bakar“, najdugovječnije manifestacije Riječkoga karnevala. A taj maškarani auto – rally je pravi urnebes na dva ili četiri kotača! To je putujući Riječki karneval u čijem konvoju sudjeluju maskirana vozila, vozači, posada, rally u kojem o pobjedniku odlučuju maskirani suci, rally u kojem je sve i u kojem je svatko maskiran.

Riječki karneval gleda se u Rijeci
O spomenutim, kao i o onim nespomenutim sadržajima Riječkog karnevala mogli bi još danima pisati, no ono što je bitno jest da svi oni skupa čine od Riječkog karnevala ono što jest – poseban i uvijek riječki. I nikako ne smijemo zaboraviti, iako se Riječki karneval izvrsno nosi sa svim „čudima tehnike“, iako o njemu govore i dokumentarci, televizijski i radijski prilozi, iako je ovjekovječen milijunima fotografija, iako njegove manifestacije, s naglaskom na završnu, veliku karnevalsku povorku, bilo u direktnom ili odloženom prijenosu, prenose mnoge domaće i strane TV postaje, a već se godinama ista može pratiti i putem Interneta, da se svaki dio Riječkog karnevala najbolje doživljava „uživo“, na ulici, u maškaranoj masi. Jedino onaj pred čijim je nosom otplesala riječka maska, kraj čijeg je uha zazvonilo zvončarsko zvono ili prolelujao takt neke od inih karnevalskih skladbi, pod čijom se nogom zatresao maškarani riječki podij, može u potpunosti doživjeti Riječki karneval. Svako drugo druženje nije pravo druženje. Svaka čast brojnim medijima koji na riječko peto godišnje doba, na Karneval, stižu iz godine u godinu na stotine iz svih zemalja svijeta i svom njihovom trudu, ali ostaje činjenica da je Riječki karneval u potpunosti to što jest samo ako ga se konzumira na licu mjesta, u njegovom autohtonom ambijentu. Tek onda promatrač shvati razliku između „trodimenzionalnih običnih“ i „trodimenzionalnih karnevalskih naočala“.

Kraj je uvijek početak

A što se tiče njegovog kraja... Ni tu nije kraj kad svi pomisle da je kraj - kad karnevalska skupina riječkog Pomorskog fakulteta „POM-F-RI“, nakon što poštivajući svaku stavku pusnog pogrebnog obreda, nasred riječkog akvatorija zapali slamnatog krivca za sve. Nije kraj, jer upravo tog trenutka organizatori, odnosno  djelatnici Turističke zajednice grada Rijeke počinju pripreme za sljedeći, a karnevalske skupine smišljati nove kostime koje će i opet zadnju nedjelju prije Čiste srijede prošetati  riječkim Korzom u sklopu tog nasmijanog kritičara društvene zbilje, njegovog visočanstva pod nazivom Riječki karneval.
I što još reći osim mladiću u najboljim godinama čestitati 30. rođendan u „obnovljenom životu“, njegovim začetnicima i organizatorima čestitati na dosljednosti i ideji, a sve ljubitelje ovog ne samo riječkog ili primorskog brenda već i hrvatske prepoznatljivosti pozvati na jubilarno riječko peto godišnje doba i pozdraviti s riječkim maškaranim pozdravom u čijim četirima riječima živi sva istina Riječkog karnevala – KREPAT, MA NE MOLAT!

 


Design & Development: Multilink / m:web
Mapa weba