Maškare Malog Jurića

Ponajbolji opis atmosfere maškaranih sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća nalazimo u dan danas rado čitanom biseru dječje literature za stariju mladež i mlađu starež “Dnevnik Malog Jurića” autora Danijela Kokića (1940.-2008.), vječitog zaljubljenika u humor: dobre i vesele kostrensko - imotske duše.

„...Rijeka, 7. siječnja 1978.
Počele maškare. Vrijeme smijeha, ludorija, zabave i razonode...Nonić mi je pričao kako su oni nekada tuljenjem, čegrtanjem, zvonjavom i maskama tjerali demone. Gledam sada kolonu šarenih maškara kako zvone i čegrtaju pa ipak ne mogu rastjerati moderne demone - automobile.
Nisam imao masku. Ona mi je nepotrebna, jer ja glumim cijelu školsku godinu. Čak smatram da su i akademije za glumu suvišne ustanove u nas. U nedostatku maske pokrio sam se papirima. Stavio sam knjigu na glavu (knjiga po glavi stanovnika!) i priključio se veseloj povorci... S nama je išla i putujuća kuhinja u kojoj su se spremale kobasice i kuhala jaja. U koloni sam, također, vidio naočale velike kao prozor, cipelu broj 56, češalj dug pola metra i mnogo drugih čudnih stvari...."

Razveseliti drugoga – sveta je zadaća i uzvišena sreća – govorio je Daniel, vrhunski poznavatelj sjevernojadranskog humora darovavši nam za vječnost ovih nekoliko Jurićević maškarnih sličica gdje je duhovito prikazana maškarana atmosfera u gradu prije pojave prvog organiziranog karnevala.

Zvončarima zasigurno pripada zasluga da i mi danas imamo obnovljeni karneval. Prvi je sretno 1982. pokrenuo Turistički savez Općine Rijeka sa samo 220 sudionika. Narastao je u slavlje u kojem učestvuje gotovo 120.000 ljudi. Maškare i mesopust doživjeli su svoje uskrsnuće i uspon kakav Rijeka nikad u svojoj povijesti nije upoznala.

U čast, dakle
“sati i dana, koji nam poput jutarnje zviiezde sjaje u životu našem”,
na slavu i diku lijepoga ponašanja
ili
SIC TRANSIT GLORIA CARNEVALIS

Design & Development: Multilink / m:web
Mapa weba