Gospodarsko pokriće za novi karneval

Uspon riječkog gospodarstva stvorio je izuzetnu osnovu za novi karneval. Grad je naglo povećao broj žitelja, izgrađene su rezidencijalne četvrti, pristigli ljudi iz razvijenih sredina. Stari karneval umro je zajedno sa starim navadama, a nove su se polako uvodile. Mnoštvo novih strukovnih udruga, klubova, športskih društava, zavičajnih klubova priređivalo je krabuljne plesove tijekom karnevalske sezone. Prvo među njima bilo je građansko udruženje (Casino Patriotico) nastalo 1846. združivanjem dvaju prijašnjih klubova koji su okupljali viđenije Riječane. U njihovu odboru bila su najznamenitija imena riječke povijesti devetnaestog stoljeća, sve sami posjednici, trgovci, brodovlasnici, svećenici, odvjetnici, liječnici i činovnici poput Ciotte, Celebrinija, Francovicha, Scarpe, Meyniera, Würtha, Descovicha, Tarabocchije i ostalih. Njegovo sjedište bilo je prvo na Korzu, potom u Palači Gorup na negdašnjem Adamićevu trgu (danas Trg Republike), da bi na koncu, od 9. rujna 1885., djelovalo u Palazzo Modello.

U devetnaestom stoljeću isprekidanom ratovima, gospodarskim i političkim krizama, nacionalnim revolucijama, u Rijeci se osnivaju strukovna udruženja, kao Obrtnički zbor (Società degli Artieri), ali i po nacionalnoj pripadnosti (Narodna čitaonica na Riieci), poziciji na društvenoj ljestvici (već spomenuti Casino Patriottico) ili naprosto zbog potrebe za kulturnim zbivanjima, kao Filharmonijsko-dramatsko društvo (Società filarmonico drammattica), Društvo Pic-nic (Societe Pic-nic), Filharmonijsko-dramatsko-tjelovježbačko društvo (Casino filarmonico-dramatico-ginnico).  Naglo obogaćeni građanski sloj imao je velikih problema da udruži stjecanje i trošenje novčanih sredstava na moralno zadovoljavajući način. Smatralo se da isključivo bavljenje višim, duhovnim djelovanjem ne vrijedi truda, jer ne donosi materijalne koristi, a opet, zbog prirode vlastitih zanimanja i opće težnje za duhovnim, bili su u sukobu s vlastitom ličnošću. Kako god bilo, točno je da su se s pritjecanjem kapitala u Rijeku razvijale i uzvišene misli o književnosti, kazalištu, glazbi, znanosti, povijesti, pa i o karnevalu, dakako.

Izvan svake konkurencije bio je noble ball koji su u to doba priređivali presvijetli guverner i njegova supruga.  U guvernerovoj palači 1888. bilo je prisutno više mađarskih grofova negoli Riječana; zapaženi gradonačelnik de Ciotta i nekolicina časnih predstavnika grada. Prisustvovali su veleindustrijalac Robert Whitehead i zet mu Juraj grof Hoyos,  Bartol barun Zmajić Svetivanski, vitez Petkowics, vitez de Sambay, pukovnik de Vellner, zapovjednik carskog  kraljevstva Vojno-pomorske akademije u Rijeci admiral de Seemann,  barun Schneider, barun Vranyczany, vladin savjetnik de Zeyk, savjetnik Szoborics de Haynal, grofovi Geza Andrassy, Somsich, Keglevich itd.. Tisak je zabilježio da je noble ball trajao do 4 ujutro i da se gradonačelnik povukao u mir  svog doma zbog gripe.

Iste te godine, u isto doba, kao pandan guvernerovu elitnom balu, Gradsko kazalište (Teatro comunale) priredilo je  svoju plemenitu feštu (festa nobile) kojoj je prisustvovalo 1300 ljudi. U gradskim kronikama ostala je zapisana i ona iz 1892. na kojoj je po prvi put otplesan ples Sir Roger u formi "great attraction", najdraži ples kraljice Viktorije, a plesao ga je sav high life (elita) Ujedinjenog Kraljevstva, kaže La Bilancia. Dakle, vrlo svježa novost iz svijeta, koja se u Rijeci zadržala i sljedećih godina.

Design & Development: Multilink / m:web
Mapa weba